Kaštel Zrinskih je spomenik prve kategorije. Godine 1651. Petar Zrinski u Brodu na Kupi gradi svoj dvor, na mjestu starijeg frankopanskog iz 15. stoljeća. Uslijed intenzivnijeg korištenja prirodnih bogatstava, Zrinski prenosi upravu i sudstvo iz nekadašnjih vinodolskih središta (Hreljin, Bribir, Ledenice) u Brod na Kupi.

Današnji kaštel je jednostavna trokatna zidana građevina s krovom na četiri vode. U prizemlju, koje je podzemnim hodnikom nekada bilo povezano s crkvom, obližnjom pećinom i Kupom, još je očuvan originalan raspored prostorija, a na 1. i 2. katu je izmijenjen kasnijim pregradnjama. Ova interesantna i vrijedna građevina spaja fortifikacijsku funkciju sa stambenom i pripada tipu dvor-palača, što joj daje posebnu vrijednost.

U kaštelu je 2012. godine otvoren Stalni izložbeni postav lovstva, šumarstva i ribolova. Upravljanje postavom, u 2014. godini, se prenosi na Prirodoslovni muzej Rijeka čime tada Stalni postav u Kaštelu Zrinskih postaje jedinom kulturnom ustanovom muzejskog tipa u Gorskom kotaru. Postav čine izlošci pretežito s goranskog područja rasprostranjeni na četiri etaže zrinskog ljetnikovca s naglaskom na povijesnu priču o dvorcu, njegovim vladarima kao i samoj povijesti mjesta Brod na Kupi. Dio postava čine povremene izložbe tematski vezane uz goransko područje.

Posjetite jedinstveni interpretacijski centar u Crnom Lugu, koji na suvremen način prezentira niz prirodnih, povijesnih i tradicijskih posebnosti Gorskog kotara. Uz mnoštvo informacija o trima velikim zvijerima koje žive na području Gorskoga kotara i NP Risnjak vuk, ris i medvjed, upoznajte povijest i bogatu tradiciju našega kraja: goranske zvončare „Pesnike“, proizvodnju stakla, izradu posebnih vunenih čarapa „kopica“ i još niz zanimljivosti…

Mlin obitelji Mihelčić, poznat kao „Popovićev mlin“ nalazi se u Supilovoj 76 već 85 godina. Izgradnja električnog mlina započela je 1924. godine, kapitalom Josipa i Francike Mihelčić, povratnika iz Amerike, dok je 1925. g. započeo s radom. Bio je to jedan od prvih objekata u Delnicama koji je dobio električnu struju. Gradili su ga majstori tvrtke „Ganz Danubius“ iz Budimpešte, od kuda su i dopremljeni svi dijelovi mlina. Mlin je u kontinuitetu radio do 1960. godine. Svi uređaji (mlinovi, elevatori, sita, elektromotor, kožne remenice i dr.) sačuvani su u izvornom obliku. Danas je otvoren za posjet turistima.

Na broju 94, u Supilovoj ulici u Delnicama, nalazi se naša najstarija kuća. Kuća Rački je spomenik kulture pod zaštitom, ona je etno i graditeljska goranska baština uređena za posjet. Po svom današnjem izgledu najviše nam govori o organizaciji doma i o staroj graditeljskoj baštini Delnica. Postrani uzdužni hodnik (danas nepostojeći) spajao je sve prostorije kuće. Iz njega se ulazilo u centralni dio stare goranske kuće, u tzv. vežu (kuhinju), otvorenog krovišta, s podom od nabijene zemlje, u pravilu s otvorenim ognjištem. To je bio prostor rada i komunikacije. Veža komunicira s tavanom (izbom) preko ljestava, gdje se sušilo meso, sijeno, čuvala zrnata hrana, orasi i sušeno voće. Drugi glavni prostor je hiša (soba, hiža), s ulične strane kuće - prostor za odmor i posijelo. Treća, zadnja u nizu, prostorija je štala (staja). Ondje se osim stoke nalazio i WC. Ispod sobe se nalazio ukopan trap (preteča podruma) - prostor za ostavu krumpira i druge hrane.

Starost ove kuće, kao i njoj sličnih, procjenjuje se na 200-300 godina. Rekonstrukcijama i zaštitom nastojala se što više sačuvati njena izvornost. Raspored prostorija, veličina ovakvih kuća je bila izvanredno prilagođena prirodnim uvjetima ovoga kraja - cijelo gospodarstvo se nalazilo pod jednim krovom, na okupu, što je naročito olakšavalo život u vrijeme dugih snježnih zima. Krov je pokriven tanko cijepanom jelovom daskom (šindrom), a sijeno na tavanu je zajedno s drvenim krovom činilo odličnu prirodnu toplinsku izolaciju, tako da su te kuće bile tople, suhe i ugodnog mirisa. U svakom slučaju, za ono vrijeme, život je u njima bio kvalitetan.

Izdvajamo
Upoznajte se s delničkom narodnom nošnjom: dijelom je naslijeđena od predaka, a dijelom nastala oponašanjem odijevanja bogatih. U nošnji dominira bijela boja, obogaćena pojedinostima kao što su fiertof (šarena pregača crvene, zelene ili plave boje) sa sitnim cvjetnim motivima, vunenim tkanim pojasom širine 6-7 cm i prugama u smjeru osnove u zeleno-narančastoj kombinaciji. Tu su i koraljna ogrlica te originalna ukrasna kopča kluofnca, koje nošnju čine vrlo slikovitom...

Ivanjske kresnice
U lipnju se, uz kuću Rački, predstavlja oživljavanje starog delničkog običaja kada su neudane djevojke bacale cvjetne vijenčiće. Predaja kaže da su na Ivanje djevojke kod paše plele vijenčiće od ivančica koje su kasnije bacale na drvene krovove kuća, ne bi li vidjele kada će se udati. Na kojem redu drvenog krova bi vijenčić ostao, toliko je godina djevojka još morala pričekati na svog odabranika.

Vidm
U Zdolanjskom kraju Delnica predstavlja lokaciju nekadašnjeg groblja i stare župne crkve Sv. Ivana Krstitelja. U arhivu Senjsko-modruške biskupije spominje se godine 1732. stara crkva Sv. Ivana Krstitelja s dva pobočna oltara, Sv. Leonarda i Sv. Florijana, a Župa Delnice imala je tada 876 duša, u nju su bile uključene filijale Lokve i Crni Lug. Nije poznat točan izgled i lokacija stare crkve, već je samo opisana u Župnoj spomenici iz 1904-1914 (župnik Antun Rigoni). Spominje se i župni stan, koji je postojao sve do 1862. godine jer te godine postade plijenom požara, koji je uništio malne sve kuće u dolnjem kraju.

Jedan od mogućih razloga za napuštanje stare crkve početkom 19. stojeća bila je njena trošnost, no još je vjerojatnija tadašnja potreba za većom crkvom zbog naglog povećanja broja stanovnika uslijed gradnje ceste Lujzijane koja je prolazila Delnicama i uvjetovala proširenje mjesta.

Na lokaciji Vidm ostalo je samo groblje, a u njemu su Delničani pokapani do druge polovice 19. stoljeća.

Kapela sv. Križa na Kalvariji
O vremenu nastanka ove kapele nema nikakvog zapisa u župnim knjigama, a može se vezati uz staru župnu crkvu u predjelu Vidma. Kapela je više puta obnavljana. Spominje se u vrijeme župnika Nikole Cara (1821-1863) kada je 1861.g. nabavljen novi oltar, s prizorom Golgote. Stari izgled kapele opisuje župnik A. Rigoni u Spomenici. Uz kasnije obnove bilježi se 1964. g. kada je kapela spašena od potpune propasti, a pred kapelom su podignuta tri betonska križa. Temeljita obnova započela je konačno 2003. godine (župnik Stanko Kovačić) kako bi u skorije vrijeme ova najstarija crkvena građevina u župi ponovno koristila svojoj svrsi i plijenila svojim izgledom.

Delnički potok
Zdenac na lokalitetu Delničkog potoka, uz stari kameni most i bazen, predstavlja jedno od temeljnih obilježja tog starog delničkog prostora. Zdenac je podignut 1903. godine u znak sjećanja na vrijeme u kojem su Gorani i Delničani živjeli od šume i sa šumom. Naime, gospodarsku aktivnost na ovom području od godine 1800. obilježili su furmani (kirijaši), sjekači, stočari, pilari na pilanama potočarama, te kovači, kolari, mlinari i drugi. Pokretači i nositelji izgradnje i postavljanja zdenca – furmanskog föjnara, bile su u to doba tri poznate delničke furmanske obitelji: Kezele, Curl i Pleše, a 25. kolovoza 1903.g. zdenac je pušten u uporabu riječima: „Ovdje je čovjek dobio okrjepu, a voda iz Potoka i rječice Jezerke za svakog Delničana znači život“. Inače, čitav prostor bio je svojevrsni zaustavni i odmorišni punkt na starome trgovačkom putu između unutrašnjosti i mora, ovdje su obitelji – vlasnici potočnih pilana nudili okrjepu putnicima koji su se kretali u pravcu Hrvatskog primorja i obratno.

Crkva sv. Ivana Krstitelja u Delnicama
Današnju župnu crkvu Sv. Ivana Krstitelja izgradio je delnički župnik Nikola Car od 1825. do 1829. godine. To je jednostavna trobridna građevina, višekutnog svetišta, sa zvonikom koji je smješten ispred ulaznog pročelja. Glavni i dva pokrajnja oltara rađeni su u kasnobaroknim oblicima.

Čin njezinog posvećenja vezan je uz datum 2. lipnja 1829. godine, nakon što je stara crkva na Vidmu izgorjela do temelja. Građena je na tri lađe. Središnjom crkvenom lađom dominira oltar posvećen sv. Ivanu Krstitelju. Tu su isto tako oltari presvetog Srca Isusova i Srca Marijina, te kipovi sv. Antuna Padovanskog, sv. Josipa i Gospe Lurdske.

Župa Delnice u svom sastavu ima i dvije područne crkve i dvije kapele: U Marija Troštu, crkva BDM Utješiteljice, u Lučicama crkva sv. Josipa, kapela sv. Križa na Kalvariji, te kapela sv. Antuna Padovanskog u Dedinu.

Crkva sv. Marije Magdalene u Brodu na Kupi
Godine 1670. Petar Zrinski je u Brodu na Kupi, kraj dvorca, dao izgraditi župnu crkvu svete Marije Magdalene u baroknim oblicima, koja je bila zajedno s dvorcem opasana obrambenim zidom. Stradanjem u 2. Sv. ratu i kasnijim mnogim obnovama posve je izmijenjen prvobitni izgled crkve i time umanjena njena vrijednost.

Crkva sv. Marije u vrlo slikovitoj Velikoj Lešnici, na obroncima Kupske doline, jedna je od najstarijih sakralnih spomenika. To je građevina većih dimenzija s masivnim zvonikom na sjeveroistočnoj strani.