Kuhinja Delničkog trolista, kao i cijelog Gorskog kotara, odraz je života u šumovitom području gdje su ljeta kratka a zime duge, te je tako ograničen i izbor namirnica. Priprema se hrana od namirnica kontinenta: krumpir kuhan ili pečen u ljusci i u polama, kiseli kupus, grah i masno meso svinja i utovljene peradi. U iščekivanju duge i hladne goranske zime, priprema se zimnica: prirodno ukiseljeni kupus (na prastari način), ukiseljeni domaće uzgojeni krastavci, paprika i cikla te slatke delicije kao što su pekmezi od šljiva, razni kompoti od jabuka...

Mnoge su tradicijske svetkovine povezane s hranom, najčešće uz religiozne, većinom katoličke, događaje (Uskrs, Božić, blagdani mjesnoga patrona). Tako se u vrijeme Uskrsa, gostima nudi dimljena (ponekad i prokuhana) svinjska šunka koja dolazi servirana uz nezaobilazni goranski nadjev (sušeni svinjski želudac ispunjen kruhom, jajima, slaninom, šunkom, lukom i začinima koji se ili kuha ili peče). U Božićno jutro priprema se pečena purica (ili druga perad) s mlincima i krumpirom, a nova se godina započinje pečenjem, najčešće odojkom. U periodu odlaska stare i dolaska nove godine, pripremaju se navedena jela zbog vjerovanja da će perad koja nogama zagrće zemlju zakopati sve loše u prošloj godini i počet će sasvim novo ljeto u kojem svinja razgrće sve pred sobom i tako otvara nove mogućnosti.

U zimskim danima, na goranskome stolu, često se može naći sarma, a izrazito su cijenjena i jela poput krvavica ili pečenica sa kiselim kupusom, dimljena i sušena svinjska šunka, slanina i kobasice. Goranski lovci donose puhove koji se pripremaju prženi na tavi ili pečeni na ražnjiću, sa prilogom od goranskog krumpira i salatom od kupusa. Mogu se pripremiti i kao gulaš i uz njih nuditi rumena palenta.

Jela od divljači su vrlo cijenjena i mogu se poslužiti kao predjelo što je većinom jelenji ili medvjeđi pršut, zatim glavno jelo koje može biti ili pečeni zec ili srneći but a moguće je naći na jelovniku i gulaš od srne, medvjeda ili vepra sa domaćim njokima ili palentom.

Ovaj kraj obiluje i gljivama te se tako priprema pohani ili pečeni smrčak, pohane lisičarke i sunčanice ili vrganji pripremljeni kao gulaš. Voda obiluje ribom a pastrva je znana kao najbolja slatkovodna riba. Pored nje može se kušati lipljan, mladica ili pak klen. Jedna od posebnosti u prehrani ovoga kraja i gotovo čitavog Gorskog kotar su pohani žablji kraci.

Slatkoljupci mogu utažiti znatiželju savijačama od jabuka ili svježeg kravljeg sira te povaticom koja je dizano tijesto napunjeno nadjevom od oraha, maka (makovnjača) i sl. Uz pripremu izvrsne hrane, od jabuka i šljiva te rjeđe krušaka, peče se i mirisna rakija čiji se okus razlikuje ovisno o vrsti voća, njenim dodacima (brinje, ljekovite trave) i osobnom iskustvu i okusu.